RSS

Pljevaljska pivara

Pljevaljska pivara

Devete godine posle dolaska Švabe u Pljevlja, 1888. godine, potpaljeni su kotlovi i poteklo je, za ono vreme i za ondašnju tehnologiju, poznato Pljevaljsko pivo.

Sasvim mali broj sadašnjih žitelja našeg grada zna, Da je postojeća upravna zgrada PTK „Pljevlja“, samo jedan manji deo nekadašnjeg pivarskog pogona. Starosjedeoci Pljevalja i sada tu zgradu jednostavno zovu PIVARA.

Pljevaljsku pivaru podigli su trgovci Sandžaka. Jednu trećinu sredstava obezbijedili su trgovci iz Pljevalja, drugu trgovci iz: Prijepolja, Priboja i Nove Varoši dok je treći dio obezbijedio Johan Vajdiš, poreklom Čeh iz Velikog Bečkereka, kasnije Petrovgrada, a sada Zrenjanina. Johan Vajdiš je učestvovao mašinama i tehnologijom. Kapacitet pivare bio je 3000 hektolitara godišnje. Bez mašinskog pogona. Proizvodilo se više vrsta kvalitetnog piva.

Najveći potrošač piva bio je austrougarski Garnizon u Pljevljima. Pljevaljsko pivo stizalo je i u sva okolna mjesta Sandžaka: Prijepolje, Priboj, Novu Varoš, Sjenicu, Bijelo Polje, zatim u Berane, Andrijevicu, Čajniče, Goražde, Foču i druga manja naselja.

Pivara je radila do 1908. godine. Sa povlačenjem austrougarskog Garnizona iz Sandžaka, iste godine, a posle aneksije Bosne i Hercegovine, prestala je sa radom i Pljevaljska pivara. Posle oslobođenja 1912. godine, pivara se ponovo stavlja u pogon, ali sa smanjenim kapacitetom. Pivo se proizvodi samo jednom nedeljno. Svega 12 hektolitara i samo jednog kvaliteta. 1919. godine prestaje sa radom Pljevaljska pivara, kada zgrade i postrojenja počinju polako da propadaju.

Potrebna količina pivarskog ječma proizvodila se na širem području Pljevalja i okoline. Bio je to ječam odličnog kvaliteta. Zato se proizvodilo i vrlo kvalitetno pivo. Najbolji pivarski ječam u ono vrijeme je bila poznata sorat ječma zvana „češka hana“. Nazvana po pokrajini Hani u Čehoslovačkoj. Najvjerovatnije, tu sortu ječma je donio u naše krajeve Johan Vajdiš iz Češke, koja se brzo razmnožila. To je sorta jarog ječma dvoredca.

Interesantno je da je u Pljevljima jedno vrijeme bila i austrougarska regimenta — puk Čeha iz pokrajine Hane. Na Golubinji se sve do posle ovog rata zadržao natpis „DRŽTE SE HANACI. Natpis su podigli od sakupljenog kamena vojnici te regimente, a koji su u Pljevlja došli poslije velikih bitki na rijeci Pijavi u Italiji.

Na priloženoj fotograFiji vidi se dio glavne zgrade pivare. Veliki podrumi bili su ukopani u zemlju. Nadzemno su se nalazila dva sprata. Sa donje strane zgrade nalazili su se ozidani tuneli za zrenje piva, bazen za vodu i toranj za ječam. Ispod velikih prozora nalazila se pivnica i kancelarije. Do glavne zgrade pivare, vidi se lednica sazidana od ćerpiča. U neposrednoj blizini Popčetovića kuće nalazio se veliki ambar, koji je srušen prilikom bombardovanja 1944. godine. Uprava pivare nalazila se u glavnoj ulici. To je bila, sada već srušena, kuća Relje Dragaševića. Inače, Relja Dragašević je tridesetih godina kupio cjelokupnu imovinu bivše Pljevaljske pivare.

Pivo je potrošačima dostavljano pretežno u buradima razne litraže. Isto se i flaširalo. Imao sam priliku da vidim jednu takvu flašu. Bila je i sadašnje standardne boje. Na njoj je bio utisnut natpis, koliko se sjećam „PIVARA PLEVLJA“.

Rodoljub POPČETOVIĆ

(Pljevaljske novine br. 716, 1987. godine)

 

One response to “Pljevaljska pivara

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s

 
%d bloggers like this: