RSS

Božidar Šekularac: Tragovi starih naroda u Crnoj Gori Mataruge kod Pljevalja

18 nov

Breznički zapisi“, br. 11-12, Pljevlja 1999

Za istoriju jedne države, naroda ili kraja od izuzetne važnosti su nаpisana dokumenta kao najpouzdaniji izvor na osnovu čega se utvrđuje istorijska istina. Tamo gdje nema istorijske građe obično se pribjegava drugim pomoćnim sredstvima: kulturi stanovništva (umjetnosti, govoru i sl.), predanjima, imenima, običajima itd. Svaka od ovih pojedinosti ukoliko je našla utemeljenje i potvrdu u dokumentima, može se uzeti kao pouzdan izvor. Na žalost, u nedostatku izvora najčešće se koriste predanja koja se raspredaju nadugačko i naširoko, svako ih prilagođava svojim potrebama dajući im ponešto svoje. To naročito dolazi do izražaja za istoriju srednjeg vijeka gdje i najmanji podatak predstavlja pravu dragocjenost. Rukovodeći se tom činjenicom, a gonjeni željom da doprinesemo rasvjetljavanju brojnih nepoznanica iz istorije Crne Gore, pokušaćemo da na osnovu raspoloživih materijala damo svoj prilog izučavanju Mataruga.

U arhivskim dokumentima i predanjima Mataruge se obično pominju kao “narod”, “stari svijet”, katun, pojedina mjesta i krajevi, lično ime. Ovo ime nalazimo najčešće na teritoriji Crne Gore, ali i u Bosni i Hercegovini i Srbiji. U Bosanskoj Krajini i oko Visokog ovo se mie sačuvalo u porodičnom prezimenu, a u Srbiji je poznato mjesto Mataruge na Ibru i od ovoga izvedeno ime Maturaruška Banja u blizini Kraljeva.[1] U Crnoj Gori je sa imenom Mataruge najpoznatije istoimeno selo i kraj u blizini Pljevalja koji pored ovoga sela obuhvata i sela: Ljutići, Obarde i Kozica. Predanja o Matarugama u Crnoj Gori sačuvana su u okolini Nikšića, u Riđanima, Banjanima, Drobnjaku, Morači, Rovcima, Grahovu, Krivošijama, Cucama, Čeklićima, Boki, Njegušima, Vasojevićima…[2] Postoje i bratstva koja sebe smatraju ostacima Mataruga. P. Šobajić je zabilježio takav primjer u Banjanima da tamošnji Kokotovići i Miškovići sebe smatraju Matarugama, te da se po svojim fizičkim osobinama razlikuju od ostalog stanovništva, ne naglašavajući koje su to osobine. [3]

Što se tiče etimologije imena Mataruge, njegovo značenje i postanak je različito tumačeno. Tako M. Šuflaj pretpostavlja da je ovo ime arbanaškog porijekla izvedeno od ličnog imena Matarango koje dolazi od naziva dugačkog koplja koje su nosili njihovi ljudi, dajući upoređenje sa drugim sličnim imenima.[4]  P. Skok je još precizniji, a samim tim i njegovo tumačenje postaje vjerovatnije. On smatra da je to balkanski turcizam (tur. matara – putnička kožna torba, kondir; 1623. madara – mjera za vino); matara, f = čutura, buklija (po Vuku); rum. matara, arb. matar (bi- don), cincar. matarae.[5]

Truhelka smatra da je riječ Mataruge ilirskog porijekla i označava dug put, a Mataruge čuvari tih rimskih puteva, dok K. Jireček to dovodi u vezu sa porodičnim imenom Matatar (Matatarius, Matarussio) postalo od srednjelatinskog matare umjesto mactare ili arbanaško mat – mjeriti.[6] Inače, u arhivskim spisima Dubrovnika i Kotora Mataruge se pominju pod imenom: Mataruch (1318), Matarug (1387), Mataruga (1365 i 1368), Matharuga (1389), Mattaruga (1397), Motoruga (1397), Mottorugich (1397), Matarugha (1398), u funkciji imena ili prezimena, najčešće u kontekstu katuna.[7] Ovo su, svakako najvrednija svjedočanstva o Matarugama, ali i preko toponomastike se može pratiti njihovo prisustvo na širokom prostoru od Pelješca na jugozapadu, Bosanske Krajine na sjeverozapadu, preko BiH-a i Dubrovnika, cijele Crne Gore, zapadne Srbije sve do Kraljeva. To bi ujedno bio i zaokruženi prostor i putokaz kretanja ovog starog naroda.

Dakle, pljevaljske Mataruge predstavljaju samo jedno u nizu imena sa istom ili sličnom osnovom i u tom kontekstu se mogu posmatrati. Interesantno je podsjetiti da se Mataruge obično pominju zajedno sa drugim “starim narodima” – “Latinima”, sa Macurama, Španjima, Bukumirama, Kričima, Lužanima, Micanima, Varagama. Ponekad se govori o jednima kao sastavnom dijelu drugog od ovih “naroda”, odnosno plemena. Tako A. Luburić na osnovu predanja tvrdi da se “Kriči smatraju za deo naroda Mataruga”, te da su “imali varoši u Pljevljima i Foči i da im je sjedište vlasti bilo u Pljevljima”. Naziv Kriči, – kaže on, kasnije se proširio na cio kraj Mataruga koji se grupisao sjeverno od Tare. Tek kasnije naziv Kričak se lokalizovao na današnji toponim u Potarju.[8]

Činjenica je da se Kričani ili Kriči prvi put pominju u dokumentima 1264. godine u povelji srpskog kralja Stefana Uroša I, u kojoj se kaže da selo Prošćenje graniči sa Kričkom,[9]a docnije kričko ime se vezuje uglavnom za pljevaljski kraj i kao susjed Matarugama. Kriče, “staro pastirsko pleme, starosedeoca u predelu jezera” potisnuli su Drobnjaci prije 1390. godine, dijelom asimilovali, a dijelom istjerali na desnu obalu Tare.[10]

Upravo ovdje, u pljevaljskom kraju, Kriče bilježi i Katastik manastira Dobrilovine, kao priložnike ovom manastiru, sredinom XVII vijeka, što svjedoči da su već tada bili hrišćani. Kriči se nabrajaju u selima Krupice, Vodno, Podborovo i Svrkote, sa pravoslavnim imenima koja su i danas uobičajena.[11] Međutim, od islamizacije nije bila pošteđena ni nahija Kričak, jer se njihov Katun pominje 1477. .godine sa knezom Jaroslavom, dok se nešto kasnije ovdje pominje neki Alija Kričak.[12]

Na teritoriji Pljevaljskog kadiluka, koji je osnovan između 1519. i 1532. godine, krajem XVII vijeka, među ostalim nahijama pominje se i krička[13]. Nešto ranije, „kada je 1470. godine obrazovan hercegovački sandžakat sa sjedištem u Foči, došlo je do promjena u unutrašnjoj organizaciji. Mileševsko-prijepoljskom kadiluku pripale su, pored drugih, još i nahije: Budimlja, Ljuboviđa, Mataruge, Poblatje i Kričak”[14]. S obzirom da se u Dobrilovinskom katastiku pominju Kriči i Prijepoljci, jedni pored drugih, jasno je da se ova teritorijalna podjela zadržala i u XVII vijeku.[15] Podsjetimo da se naziv plemena Kričak, osim u toponimima, zadržao i danas na širem prostoru, kao i Mataruge, u prezimenima sa istom osnovom.[16]

Mataruge se prvi put pominju 1297. godine, uzgred pri nabrajanju vlasteoskih arbanaških porodica kao “Matarango”[17] , što je bio povod da se Mataruge dovode u vezu sa arbanaškim porijeklom. U XIV vijeku Mataruge se više puta pominju u dokumentima Dubrovačkog i Kotorskog arhiva[18] u kojima se sa više sigurnosti može suditi o njihovim zanimanjima, društvenoj strukturi, teritoriji, dijelom i njihovom porijeklu. Dakle, to staro stanovništvo je živjelo, u dinarskim predjelima blizu Dubrovnika i Kotora. O tome svjedoči i predanje da su na teritoriji starih Riđana (u zaleđu Boke Kotorske) živjele Mataruge. Prema popisu u defteru iz 1540/41 godine, Riđani obuhvataju teritoriju Grahovo, Krivošije, Rudine i konavljanske planine Dobri dol i Jastrebica. Prvi popis Riđana izvršen je 1477. godine, zatim detaljnije krajem XV vijeka čime se jasnije predstavlja riđanska teritorija, od Grahova do Trebinja, Banjana i Nikšića na sjeveru, te Pješivaca, Ozrinića i Cuca na istoku. Ovo stočarsko- ratarsko stanovništvo je doživjelo značajne promjene procesom islamizacije koja je zahvatila i Riđane u XVI vijeku. U popisu se precizno navode imena hrišćana, muslimana, vlaha i drugog stanovništva.[19]

Gdje se god sačuvalo predanje u Crnoj Gori o Matarugama obično se govori o tome kako su odnekud došli, stanovali izvjesno vrijeme, pa otišli, ovamo ili onamo, poneko i ostao. Ista priča je u Rudinama, Goliji, Pivi, Drobnjacima… U okolini Kolašina se priča o Macurama i Micanima kao mataruškom plemenu. Na Bjelasici se čak i jedan vrh naziva Mican. U vrijeme Ivana Crnojevića u Pješivcima se pominje izvjesni Rade Mataruga, za koga  A. Luburić kaže da je rodonačelnik pješivačkih Pavićevića.[20]

Te priče o Matarugama, njihovim seobama i životu, bahatom ponašanju i neslovenskom porijeklu prenose se iz generacije u generaciju. U svakom slučaju ta predanja se korisno mogu upotrijebiti za razrješenje bar nekih pitanja i pojava iz života Mataruga, njihove teritorije, zanimanja, pravca kretanja, društvenog statusa itd. Izučavanje starih plemena i plemenskih zajednica, među kojima su i stari narodi, predmet naše rasprave, ima veliki značaj za formiranje sudova o plemenu kao društvenoj organizaciji.

Svi ovi stari narodi dijelili su sudbinu ostalog stanovništva Crne Gore u drugoj polovini XIV i tokom XV vijeka kada su se na ovom prostoru odigravale duboke demografske i društvene promjene. Burni tok političkih događanja i odsustvo jake centralne vlasti, uz to u surovim uslovima nagnali su ljude da se sele i sklanjaju u bezbjednije krajeve okupljajući se u manje društvene zajednice radi samoodržanja. Najpodesniji oblik tih organizacija bio je katun koji je posebno dobijao na značaju doseljavanjem Vlaha iz Bosne i Huna i postepenim spuštanjem Arbanasa u skadarsko-zetsku ravnicu, tako da vlaški i arbanaški živalj postaje nosilac takve organi-
zacije.

Kretanjem stanovništva različitog porjekla dovodi do miješanja i stvaranja najprije “družina” i “opština“, a kasnije plemenskih zajednica. Ta pokretljivost stanovništva bila je uslovljena političko-društvenim, ali u mnogome u ekonomskom razlozima. Planinski stočari su se kretali za ispašom u čemu su vlaški stočari imali značajnu ulogu, ali i Sloveni koji ove vremenom asimiliraju u znatnom broju. Prema popisu s kraja XV vijeka “u sjevernim krajevima današnje Crne Gore može se pomenuti pet velikih nahija o kojima su do danas saopšteni samo osnovni podaci: Kričak (pet džemata), Kukanj (šest džemata, s vojvodom na čelu), Mataruge (tri džemata), Poblatje i Ljubović (više džemata od kojih samo jedan s knezom na čelu).”[21] Dakle, na osnovu podataka može se skoro sa sigurnošću tvrditi da su i Mataruge živjele u istim plemenskim organizacijama kao i ostala plemena na našim prostorima. Stalnim seobama slabila je i njihova moć tako da se njihove družine (nazivane od savremenika – opštinama, džematima ili katunima) postepeno uklapaju u šire zajednice koje predstavljaju rodovsko jezgro, koje se opet seobama cijepalo. Ove družine imale su načelu glavare, najistaknutije ratnike, koji su se obično uzdizali ugledom u bratstvu i katunu.[22]

Kako se u pomenutom popisu pominju tri džemata (katuna) u Prijepoljskom kadiluku u okviru nahije Mataruge, to se može reći da je ova obuhvatala selo Mataruge kod Prijepolja, selo i kraj Mataruge kod Pljevalja i Mataruge kod Brodareva, imena nastala po tome što su se ovdje nastanile i trajno ostale Mataruge. Ova se naselja kao stalna pominju već u XVIII stoljeću.[23] Kako se termin Mataruge označava oblikom plurala to bi značilo, što potvrđuje više istoimenih toponima na malom prostoru, da je to bio skup katuna, u okviru jednog centralnog katuna, a skupni naziv Mataruge bio bi oznaka roda kao institucije i krvne povezanosti. Sličnih primjera ima dosta u dubrovačkim arhivskim knjigama, “a vreme promena ličnog u porodično, pa u rodovsko ime bilo je uslovljeno nizom činilaca koji su delovali na celokupan razvoj određene grupe ljudi. K. Jiriček je označio pojavu oblika množine kod imena Vlaha kao rodovsko ime”[24] , što se u osnovi slaže s našim primjerom.

Nahija mataruge bila je u sastavu Prijepoljskog kadiluka i početkom XVIII vijeka[25] dijelila njihovu sudbinu. Kako nema pouzdanih podataka kojima se može sa sigurnošću utvrditi etničko porijeklo Mataruga, obično se govori o njima kao neslovenskom stanovništvu arbanaškog odnosno vlaškog porijekla, kao starom stanovništvu, balkanskim starosjedeocima “nesrpskog porekla” itd. U svakom slučaju, to romanizirano stanovništvo bilo je pod uticajem feudalne organizacije i državnih vlasti te na taj način staje na put slaveniziranja, dok je dio njih kasnije islamiziran. Đ. Petrović bilježi imena iz dubrovačkih dokumenata za koja vjeruje da se odnose na Mataruge koja su uglavnom slovenska, ali i romanska, grčka, starohrišćanska itd. To, svakako, govori da su Mata- ruge već u XIV vijeku slavenizirani, ili djelimično slavenizirani, živjeći sa drugim narodima[26].

Mataruge su se pored stočarstva i ratarstva bavile i drugim poslovima, kao što je trgovina soli, koju su karavanskim putevima s primorja prenosili ka unutrašnjosti. Njihove grupe, bar u početku, imale su vojnički karakter, naoružani konjanici u službi pojedinih gospodara,[27] koji su obezbjeđivali karavanske puteve. Raspoloživi arhivski podaci govore da Mataruge ipak nijesu bile brojan narod, uprkos narodnim predanjima o njihovoj velikoj brojnosti. Privid o izuzetnoj brojnosti vjerovatno je nastao da je ovaj narod predstavljao homogenu cjelinu sposobnih hrabrih ljudi uvijek spremnih za borbu. Pojedine družine bile su spremne i na pljačke putnika i karavana, što za ondašnje prilike nije bilo ništa neobično. Pojedini istraživači Mataruge opisuju kao ratoborne, dobre stočare, radne i tvrdoglave, dajući i njihove tjelesne odlike.[28]

Svoju ratobornost i vojničke sposobnosti pljevaljski Mataružani potvrdili su i u novijem vremenu, vremenu turske okupacije ovoga kraja kada su hajdukovali sa svojim harambašama. Učestvovali su u brojnim crnogorskim bitkama za slobodu do najnovijeg vremena.[29] Na osnovu svih do sada izrečenih mišljenja, formiranih prema istraživanjima prošlosti Mataruga može se zaključiti da je ovo predslovensko stanovništvo živjelo na skoro cijeloj teritoriji Crne Gore, te da je ostavilo brojne tragove u toponomastici i predanjima o svome prisustvu. Najsjevernije su se kretali do teritorije opštine Pljevlja gdje su se trajno zadržali u svojoj nahiji sa plemenskim imenom koje se očuvalo i danas u nazivu tamošnjeg sela i kraja. U početku je to bila grupacija stočara arbanaškog i vlaškog porijekla sa rodonačelnikom Matarugom koji je došao na naše prostore najvjerovatnije krajem XIII vijeka. Političke, društvene, ekonomske i druge prilike odredile su sudbinu ovoga stanovništva koje je dosta rano bilo slavenizirano. O tim procesima i prethodnom etničkom porijeklu najbolje govore dokumenta iz Dubrovačkog i Kotorskog arhiva, ali i brojna predanja od kojih su pojedina potvrđena preko tih dokumenata, ali i kasnijih spisa i hronika.

[1] Mala encnklopedija.Prosveta, Beograd 1978,.505.

[2] A. Luburić, Prilog za ispitivanje Mataruga, glasnik geografskog društva! Beograd 1925. 134-139:11. Šobajić, ko su mataruge, Glasnik SANU, knj./.sv. 3, 949. 570-572[2]

[3] P. Šobajić, n.dj. 573

[4] M. Šuflaj, Srbi I Arbanasi, Zagreb 1925, 60 I 75

[5] P. Skok, Etimologijski Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, knj II, Zagreb 1972,387

[6] K. Jireček, Istojija Srba III, Beograd 1923, 55.

[7] Đ. Petrović, Mataruge u kasnom srednjem veku, Glasnik Cetinjskih Muzeja, DŽ, Cetinje1977. 101-102

[8] A. Luburić, Kriči, Zapisi, sv 1, Cetinje, januar 1930, 40-42

[9] Lj. Stojanović, stari srpski hrisovulji, akti, biografije itd,Spomenik SKA III, beograd, 1890, 9.

[10] J. Cvijić, Balkansko Poluostrvo, II Beograd 1991, 363

[11] B. Šekularac, Dobrilovina i dobrilovinski katastik, Mojkovac 1988,58-59.

[12] Ž. Šćepanović, Srednje polimlje i Potarje, Beograd 1979, 74.

[13] H. Šabanovnć, Bosanski pašaluk, Sarajevo 1995. 165 i 194

[14] Istorija Crne Gore 11/2, 1979,311

[15] B. Šekularac, n.dj. 43.

[16] A. Luburić, Kriči, 41-42

[17] Kjureček , Istorija Srba I, 249

[18] R. Kovijanić, Pomeni crnogorskih plemena u kotorskim spomenicima (XIV- XVI vijek), II, Titograd 1974, 167-168

[19] J. Ćorđević, Dračevica i Riđani sredinom XII vijeka, Beoi rad 1997, 20-2 I. p 61-65.

[20] A. Luburić, Prilog za ispitivanje Mataruga, 136-137

[21] Božić, Vladavina Crnojevića, Istorija Crne Gore, II/2, Titograd 1970, 348-349 i 39

[22] I. Božić Vladavina Crnojevića, Istorija Crne Gore, II/2, Titograd 1970, 369-370.

[23] M. Barjaktarević, Otkuda ime Mataruge selu kod Prijepolja. Novopazarski zbornik 22, Novi Pazar 1998, 201.

[24] Ć. Petrović, n.dj. 105

25 X. Šabanović, n.dj. 230

[26] Đ. Petrović, n.dj. 114-119

[27] M. Bajraktarević, n./u. 202.

[28] A. Luburić, Prilog za ispitivanje Mataruga, 138-139.

[29] Mataruške jesenje priče, „Pobjeda„, Podgorica 31.X-04.XI

Advertisements
 
Ostavite komentar

Objavljeno od strane na novembar 18, 2014 in NEKATEGORISANO

 

Oznake: , ,

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s

 
%d bloggers like this: