RSS

Ubistvo Popa Rista Nenadića – V. Nenadić (Pljevaljske novine 15.08.2014 – 15.09.2014)

28 Sep

 Pop Risto Nenadić, ili kako ga je narod zvao pop Ristić, bio je sveštenik i paroh kamenogorske crkve u Dubočici. Imao je tri sina: Voja, Bogdana i Laza i pet kćeri. Pop je bio obrazovan, inteligentan i duhovit. Znao je lijepo da pjeva i gusla. Imao je umjeren stav prema Raoničkoj buni (1903-1907). Bio je siguran obavještajac u Prvom balkanskom ratu (1912-1913). U toku Prvog svjetskog rata bio je neposredni učesnik u borbama protiv austro-ugarske vojske. Zarobljen je 1916. godine, interniran u Mađarsku u zloglasni logor Nedžider. Sa robije se vratio 1918. godine. Po povratku nastavio je da obavlja sveštenički poziv u manastiru u Dubočici gdje je i ranije radio.

Svešteničke usluge, u to vrijeme, bile su dosta visoke a posebno za siromašne seljake. Usluge je naplaćivao u novcu ili naturi. U naturi uzimao je sitnu stoku a najčešće ovce. Ovce bi davao seljacima na čuvanje. U jesen ili proljeće ovce bi prodavao. U proljeće 1924. godine pop je prodao ovce. Za prodate ovce uzeo je, kako se tada pričalo, 250.000 dinara. To je otprilike bio kapital jednog nadprosječnog domaćina u to vrijeme. Jedne večeri, kasno u noć, u Manastir Dubočica došao je: sreski načelnik Ljubomir Damjanović porijeklom iz Srbije, sa svojim pobratimom, sreskim povjerenikom Knežević Dimitrijem, zvanim Dile, rodom iz sela Vaškova.

Pop je ugledne goste lijepo dočekao. Na stolu se odmah našlo piće, meze, kafa i još po nešto. Pop je započinjao razne priče i šale, ne sluteći šta mu se sprema. Gosti su se ponašali vrlo neobično. Da bi goste razveselio, uzeo je gusle i počeo je da pjeva. Posle izvjesnog vremena, ustao je Dile i rekao: „Dosta, pope, gusala donesi pare“. Pop je nastavio da pjeva. Kad je isto ponovio i sreski načelnik, pop je shvatio da je stvar ozbiljna. Ustao je, uzeo novčanik i svaki dinar od prodatih ovaca predao Dilu. Dile je uzeo pare prebrojao i stavio u džep. Dilu je to bilo malo i tražio je da donese i manastirske pare. Pop je odgovorio: „Molim vas, nemojte da ja kao sveštenik i vjernik uzimam manastirske pare, uzmite sami“. Dile se naljutio i počeo da udara popa svim što mu je bilo na dohvat ruke. Pop je ležao krvav i unakažen na patosu.

Poslije kraćeg vremena ustao je, uzeo ključeve od manastirske kase i predao ih Dilu. Razbojnici su uzeli svaki dinar iz kase i druge vrijedne stvari. Kad su uzeli sve pare i druge dragocjenosti, nastavili su da tuku popa čim su stizali. On je već polumrtav ležao na patosu. Da ih sluga ne bi odao, natjerali su ga da sjekirom dotuče popa. Sluga je molio i kumio da to ne čine i govorio: „Kako da ja ubijem oca Rista, koji me je odgajio, hljebom nahranio, vaspitavao i pazio bolje nego otac“. Molba nije pomogla. Dile se obratio slugi i rekao: „Božo, ako ti nećeš popa, ja ću tebe, pa biraj!“ Božo je ponovo molio za milost popa. Dila je izdalo strpljenje, izvadio pištolj i uperio ga je u pravcu Boža. Božo je ustao, uzeo sjekiru, nerado zamahnuo i udario popa u glavu. Pop je ležao mrtav. Dok su razbojnici razmišljali gdje da zakopaju tijelo popovo, Božo je šetao i molio se bogu da mu oprosti grijeh. Popa su sahranili ispod patosa manastirske zgrade u klečećem stavu do samog praga ulaznih vrata. Zgradu su zapalili da bi prikrili tragove zločina. Drvena zgrada je do temelja izgorjela i sa njom tragovi zločina.

Nekako su podijelili pare i dogovorili se da o učinjenom ne govore nikom ni jedne riječi. Pozdravili se i razišli kao da se ništa nije dogodilo. Mještani sela Dubočice su prvi vidjeli da je manastirska zgrada izgorjela i da u manastiru nema nikoga, o čemu su obavijestili porodicu Nenadić u Pljevljima. Vijest o požaru i nestanku popa proširila se i selom i gradom. Dok su čaršijom kružile različite priče a novine na prvim stranima objavljivale senzacionalne članke ubice su mirno sjedjele u kafani i trošili popove i manastirske pare. Da bi prikrili tragove zločina lansirali su različite priče. Između ostalog, pričali su kako ga je ubio jedan musliman iz družine hajduka Huseina Boškovića, zatim da je pobjegao od žene sa kojom je loše živio itd.

Pop Risto Nenadić sa suprugom (Istorija Pljevalja)

Pop Risto Nenadić sa suprugom (Istorija Pljevalja)

Neobičajen susret za Kraljem SHS

Protekle su dvije godine otkako je nestao pop Risto Nenadić, a istraga koja je vođena nije dala očekivane rezultate, jer je usmjeravana u pogrešnom pravcu. Nenadići nijesu nasijedali na priče ubica i pisanje nekih novina, da je pop sa parama od prodatih ovaca pobjegao od žene sa kojom je loše živio. Porodica Nenadić je, od početka do kraja, čvrsto stajala na stanovištu da je pop opljačkan i ubijen. Nezadovoljni postojećom istragom, zahtijevali su da se čitav istražni postupak ponovi. Pomoć su tražili sa svake strane, ali se sve završavalo sa neuspjehom. Jedinu pomoć, u ovom slučaju, pružala im je Srpska pravoslavna crkva.

Popova kći Angelka je i danju i noću razmišljala o nestanku njenog oca. Kako je vrijeme prolazilo, ona je sve više dolazila na stanovište da je njen otac ubijen. Iz novina je saznala, da kralj Aleksandar Karađorđević treba kroz Pljevlja da prođe za Žabljak. Zgodna prilika, pomislila je Angelka, ali kako i na koji način doći do Kralja. Razmišljala je i dan i noć i na kraju smislila. Svoj plan nije saopštila braći, jer se plašila da joj to neće dozvoliti. Kupila je crno platno isjekla ga u vidu trake i smotala u tubu – kalem. Svoju ideju povjerila je sestrama Joki i Dragojli. Lijepo su se dotjerale i obukle. Angelka je obukla svečano crno odijelo. Sve tri su bile izuzetno lijepe, a posebno Angelka. Sa tri buketa cvijeća, izašle su na Trlicu pokraj ceste, kuda treba da prođe kralj. Prvo se čuo zvuk motora, a onda iza krivine pojavila se kolona automobila. Kada se kolona približila Angelka je preko puta bacila traku. Kolona se zaustavila. Ljudi iz obezbjeđenja izašli su iz kola i prišli Angelki.

– Šta ovo znači gospođice? – upita jedan koji je bio najvisočiji.

– Dobar dan gospodo! Ovo znači samo toliko da nam dozvolite da lično predamo ove bukete cvijeća njegovom veličanstvu Kralju i da mu kažemo dvije, tri rečenice – odgovori Angelka.

– Ne može! Mi smo na putu i po protokolu nije dozvoljeno nikakvo zaustavljanje i razgovor – odgovori jedan iz obezbjeđenja.

Kralj je sve to posmatrao i htio je odmah da sazna šta te djevojke hoće. Angelka je bila lijepa, zgodna i mlada što nije promaklo kralju da otvori vrata od kola i pozove je da dođe. Obezbjeđenje je obavilo svoj dio profesionalnog posla i pustili Angelku da priđe kralju. Angelka je prišla, poklonila se do zemlje i rakla:

– Dobar dan Vaše Veličanstvo!

– Dobar dan gospođice – uzvrati kralj.

– U znak velikog poštovanja i uvažavanja, predajem Vam ovaj buket cvijeća, sa željom da još dugo i dugo budete na čelu naše države.

– Hvala gospođice – reče kralj i uze cvijeće.

– Ja sam kćerka Rista Nenadića, paroha manastira Dubočica kraj Pljevalja. Nestao je prije dvije godine i o njemu ništa ne znamo. O tome su pisale sve novine. Vlasti u Pljevljima nijesu preuzele odgovarajuće mjere da se ovaj slučaj rasvijetli. Tvrdnja vlasti da se pop odmetnuo pod stare dane nije tačna. Pop je ubijen i opljačkan.

– Gospođice, o tome slučaju nijesam detaljno upoznat. Sjećam se da je ranije o tome pisala štampa. Mislio sam da je taj slučaj okončan. Obećavam, kad se vratim u Beograd, lično ću dati nalog Ministarstvu unutrašnjih dela da u Pljevlja pošalje inspektora koji će raditi da se taj slučaj rasvijetli.

– Veliko Vam hvala gospodaru, do Boga sam Vam zahvalna. Znam da Vaša pomoć neće izostati – reče Angelka sva uzbuđena od radosti.

Kralj se obratio svome sekretaru i rekao mu da upiše osnovne podatke i adresu gospođice. Kad je Angelka dala osnovne podatke, kolona je krenula za Pljevlja. Angelka zadovoljna i srećna, sa svojim sestrama, vratila se kući u Pljevlja.

Kada su došle kući sestre su braći ispričale sve o susretu sa kraljem. Braća su se Ljutili što su to uradili bez njihovog znanja. Međutim, obećanje kralja da će u Pljevlja poslati inspektore, pomirila je braću i sestre. Nenadići su sa nestrpljenjem očekivali inspektore iz Beograda.

Ovaj događaj, susret Angelke sa kraljem manje je poznat široj javnosti. Na prvi pogled, događaj ni malo ne djeluje ubjedljivo, s obzirom na način i na mjesto gdje se desio. Priča o događaju na Trlici je istinita i tačna, ispričana više puta od strane neposrednih učesnika.

 
Ostavite komentar

Objavljeno od strane na septembar 28, 2014 in NEKATEGORISANO

 

Oznake: ,

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s

 
%d bloggers like this: