RSS

Vuko Bezarević: Čovjek koji kreira

10 Jul

VUKO BEZAREVIĆ

„ČOVJEK KOJI KREIRA“

(Prva nagrada „Radoje Domanović“ za satiričnu priču, 1976. god.)

Poludjeće Spasoje. Tako ga nešto uhvatilo. Poludjeće. Ne tek tako, nego: iz čista nemira. Siromahu se ne da sitno samljeti; pa ma i svoju vodenicu imao; pa ma i lično mlinar bio. Tako misli Spasoje. A bilo bi bolje da ne misli. Ne samo tako nego: nikako. Bilo bi bolje da ga posao obuzme. Ciglu da slaže. U meko da je stavlja. Glava da ga ne zaboli. A on, eto, sebe u muku uvaljuje. Gleda Spasoje Sretka pored sebe. Radi čovjek. Mirno diše. I Jović je smiren. Pazi ga samo kako pjevuši. A maloprije je i doručkovao. Sačuvaj bože koliko je pojeo! A on? Ni omrsio se nije …

Evo, brate, šta je Spasoja snašlo: prišao mu jutros lično drug Tošić. Veli: Spasoje, svak zna ko si i kakav si. Nije ovo, veli, slučajno. I naćoravo. Drugovi iz opštine su dobro razmislili i tebe odabrali. I zadatak ti, veli, povjerili. Odgovoran, veli. Ti si, veli, stari aktivista. Znaš da je večeras godišnja, opštinska. Znam, zadihao se Spasoje i znoj ga probi. Ti znaš, veli, da se bira Izvršni i predsjednik.Čuo sam, bledunjavo izgovorio Spasoje, a srce mu jurnulo: neće valjda njega! Gdje bi on! Samo da se bruka! Ni dvije ne umije svezati, a kamoli… E pa drugovi su se, nastavio Tošić, dogovorili da ti budeš u kandidacionoj. I to glavni! Nije Spasoje u prvi mah shvatio svu odgovornost, pa mu laknulo. E pa, nastavio Tošić, evo ti spisak. Te, veli, napisane treba ovim redom da pročitaš. Pazi, dodao Tošić, nemoj da ofiraš zadatak. Ti znaš kakvih ima. Htjeli bi stihiju. I svoje da proture. I otišao Tošić. A Spasoje počeo da se pribira. Milo mu zbog povjerenja; nije to mala stvar. A opet… Zagledao se Spasoje u večerašnju godišnju:

Sigurno će se dići Tošić i predložiti ga, zajedno sa još dvojicom, u kandidacionu. Onda će predsjedavajući zamoliti da se kandidaciona povuče dok traje diskusija. A ko će biti ostala dvojica? Valjda su i oni ispravni. A ako nisu? Ako ne prihvate spisak? Spasoju znoj pošao. Drugovi iz opštine će to shvatiti kao njegovo nedovoljno zalaganje. A neki mogu pomisliti i na diverziju. Slušao je Spasoje kako se to onda sve naziva. Te podmetanje klipa u točak samoupravljanja. Te razbijanje jedinstva. Te neprijateljska sprega. I bog te pita kako još. Ali, opet, misli Spasoje, Tošić će ih, kao i mene predložiti. To bi onda bio njegov kiks … A šta ako izgubi spisak! Spasoju pošla druga tura znoja. Kako bi to opštinski protumačili i ocijenili? Pokušaj dezorganizacije!  Stvaranje pometnje!

U takvom je košmaru prošlo Spasoju cijelo jutro. A kad se vraćao kući s posla, sinula mu je jedna koliko-toliko utješna ideja. Ručao je ne znajući šta stavlja u usta. A onda prionuo na posao. Iščupao je iz dječijih sveski hrpu listova. Onda ih raširio po stolu. Odbrusio je, uzgred, i ženi i djeci kad su ga pitali šta to, pobogu, radi. Onda pažljivo sa listice koju mu je Tošić dao prepisao u pet primjeraka cio spisak. Zatim je provjerio da na kom papiru nmje napravio omašku. Ni tada, međutim, nije bio siguran pa je djeci i ženi podijelio svih pet primjeraka, čitao iz Tošićeve liste, a oni su sravnjivali. Poslije je sve te papire raspodijelio u pet džepova novog odijela koje će večeras obući. Onda je odahnuo. Sad je bilo nemoguće da zagubi spisak. To što je do njega — odgovorno je, dakle, uradio. A što se tiče mogućih neprilika sa ostalom dvojicom iz kandidacione, to nek, bogomi, brine Tošić. A opet, možda Tošić i drugovi smatraju da on, kao aktivista. mora djelovati na ostale. S druge strane, to je, brate, zadatak. I neće mu sada Tošić sve da sažvaće. Vrijeme užasno juri. A Spasoje nije još ni analizirao šta se sve može desiti. A kamoli se pripremio. Provjeren drug, jedan tako reći predstavnik, ne radi ovako. E moj Spasoje! Ali ne krivi on teliko sebe koliko one koji su mu, smetenjaku, povjeriš važnu političku, kadrovsku stvar. Zna li on, je li uopšte svjestan šta je postao? Postao je, što bi rekao Rašo, čovjek koji kreira politiku. Šta znači izaći pred kvorum i predložiti tolike važne položaje i imenovanja. I sve to povjereno baš njemu. Kako ga ono Sretko juče nazva? Gdje si, veli, cigl-majstor!

Čuje Spasoje aplauze. I pažnju dok poslije on, cigl-majstor (eh, Sretko), ređa ime za imenom. Ali kratko Spasoja drži to prijatno dočaravanje večerašnje godišnje. Opet ga salijeću slutnje. E, dobro. Hoće li on onu dvojicu iz kandidacione pustiti da razmišljaju i predlažu ili će im odmah pod nos pripremljenu listu? Ako ih pusti da razmišljaju, a poslije izvadi listu iz džepa pa kaže: ovo je spisak na osnovu konsultacije drugova, mogu mu reći: pa što nas puštaš da izigravamo majmune! A ako odmah tutne listu, šta da rade pred vratima? Ne mogu odmah nazad, nema smisla. Šta li druge kandidacione rade po dvadeset i kusur minuta? Da mu je znati! Nema koga ni da pita. Da potraži Tošića, sjutra ga može ismijati pred opštinarima. Boli glava Spasoja. Poludjeće. Svi mu u kući krivi. Viče bez razloga. A vrijeme ne teče nego se prosto niz neke litice i vodopade sručuje. Ali mora Spasoje na vrijeme biti spreman i sve utanačiti. Mora za sve imati rješenje. Neće on dozvoliti da sjutra oni birokrati komentarišu: daju radnicima najvažnija kadrovska pitanja, a oni ne znaju šta treba kandidaciona pred vratima da radi …

 
Ostavite komentar

Objavljeno od strane na jul 10, 2013 in NEKATEGORISANO

 

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s

 
%d bloggers like this: